Predrag J. Marković

ZAKLELA SE ZEMLJA RAJU...

Foto: Kurir
... Da se tajne sve saznaju. Bahatost i bezočnost svetskih moćnika koja isplivava iz Epstinovih dosijea delom je i plod njihovog ubeđenja da niko neće saznati gadosti koje su se dešavale u toj igraonici za matore pokvarenjake.

Od deset najbogatijih Zemljana, bar su četvorica bili stalni gosti tog odmarališta. Privlačila ih je prividna zatvorenost i skrivenost tog kluba za najbogatije muškarce planete. To što se svi snimaju i međusobno posmatraju jeste pošast našeg doba. U ovom slučaju, taj opšti nadzor se okrenuo protiv onih koji su mislili da mogu da se sakriju.

Ironijom sudbine, neki od njih su tvorci savremenog sveta, u kome je zamućena granica između virtuelne i „prave“ stvarnosti.
Priča o Epstinovom ostrvu je svedočanstvo o korupciji i iskorišćavanju celog sveta. Zlostavljanje mladih Ruskinjica i drugih devojaka je deo te veće slike.

One su bile tek desert izopačenoj gozbi ljudi koji su verovali da im se može baš sve. Sve do pokreta „Me too“ malo ko se uzbuđivao oko toga što moćnici koriste devojke i devojčice kao ubruse i salvete. Epstinovi prijatelji i saučesnici ceo svet posmatraju kao švedski sto. Epstin je uspeo da ubedi najmoćnije muškarce sveta da kod njega postoji takav sto oko koga će moći da budu svinje, a da ih niko, izvan njihovog povlašćenog kruga, ne gleda. A pošto su oni gramzivi kapitalisti, voleli su da pre nego što se prepuste izvitoperenim užicima, ponešto i posle.

Epstinov ekskluzivni klub je bio i svojevrsna berza. Na njoj se trgovalo najdragocenijom robom današnjice. To su informacije. Informacije su razmenjivane neposredno, ali i preko vlasnika igraonice Epstina. Kao i veze. Lajčak je nagovarao Epstina da odu kod Mila Đukanovića, „koji će mu se mnogo svideti“. Možda je mislio da bi Đukanović i Epstin razgovarali o religiji, istoriji, nacionalnom identitetu i demokratiji. Ili bi našli neku drugu zajedničku delatnost.

U ovoj priči ima jedna uteha za nas. Zapanjuje koliko su skromne Epstinove uplate na račun Pitera Mandelsona. On je izdavao svoju zemlju za sume koje iznose manje od njegovog mesečnog primanja. Kod nas niko ne bi izdao zemlju za jedan mesečni prihod. Naravno, možda je bilo drugih, nevidljivih priliva. Mandelson je bio najbliži saradnik Tonija Blera. Bler je i u Srbiji predavao da je u politici najvažnije da se „isporuči rezultat“ (to deliver). Neki naši političari su bili oduševljeni. A Mandelson je isporučio tajne svoje države jednom sumnjivom tipu.

Potpuna je misterija kako je nesvršeni student fizike i matematike postao tako važan čvor u najuticajnijim društvenim mrežama sveta. Kao Rene u humorističkoj seriji „Alo, alo“, koji takođe koristi seks i razmenjuje informacije između glavnih ljudi svoje varošice. Ali ne samo Rene, već svi iz serije, čak i her Flik, sem Renea, prilično su iskreni ljudi, za razliku od Epstina i drugova. Posledice „slučaja Epstin“ nisu nimalo šaljive. Preti opasnost da ova afera dalje uruši ionako narušeno poverenje u institucije i u čitav sistem. Koji je možda to i zaslužio.